Šetnja ulicom najčešće se svodi na promatranje prizemlja okolnih zgrada, bilo u centru neke od svjetskih metropola ili u prigradskom naselju. Barijera koja dijeli urbani prostor od interijera zgrade svela se na prozirnu/poroznu opnu osmišljenu da privlači i zavodi promatrača. Urbani prostor uvukao se u prizemlja, zaposjeo je unutrašnjost blokova, promijenio tlocrt grada stvorivši spužvastu strukturu iznad koje lebde djelatnosti koje pripadaju pojedincu i intimi. Ako interijer pripada tijelu, a eksterijer društvenom poretku, kako je tvrdio Loos, danas se ta granica proteže horizontalno približno 4 m iznad tla. Porastom broja djelatnosti koje trebaju izravan kontakt s urbanim prostorom i njegovim korisnicima raste i kompeticija za prepoznatljivost i pozornost. Trgovine, restorani, galerije, knjižare sezonski mijenjaju ruho ne bi li pobijedili u utrci za što boljim plasmanom na listi ”Što je in”.